četvrtak, 26. siječnja 2012.

objavljene ilahije i kaside





Palestino, dušo čista

Selam ti kroz suze šaljem
A lice mi nurom blista
Zadnjim dahom jemin dajem.
Palestino, dušo čista.                            

Nek me biju haramije.
U tamnicu zatvaraju
Samo nek' u  Palestini.
Moju braću ne diraju.

Vallahi je meni draže
Život ovaj mladi dati
Nego gledat u ranama
Palestinu kako pati



Veličinu Tvoju slavim
U džennetski mošus tonem.
Čuvaj Bože, Palestinu
Ja iz Bosne  molim, zovem.
  
Emin Grošić



Džennetska hurija

Pokraj na
še džamije, male, seoske,
Procvjetale krošnje lipove i sve miri
še.
Pod lipom, na kamenu čekam te....

Pogled svoj sakrivaš, kao srna nemirna,
D
žennetska si hurija, sa osmjehom na usnama.

Cv'jetom kitiš uvojke, svoje, plave,
Nje
žna poput zelene, vlati trave,
Čedna si k’o pahulja, malena, bijela.

Pogled svoj sakrivaš, kao srna nemirna,
Džennetska si hurija, sa osmjehom na usnama.


Grošić Emin





MUALLIM


Ko zvjezdana večer
Il' zora kad sviće
Divan li je Pejgamber
To Bogu najdraže biće
O Allah, da svane dan
Kad dođe naš Muallim
Da zovne sunce i mjesec
I oblak bi išao s njim
O Muallim!

Ko med il' ružin cvijet
Prijatan bi mu glas
Gorak bi mu život
Al s mukom bi i last
Baš kao ti zar iko bi?
Jedini Šejhul ekber
Oh Muallim, dočekaj..
braću kad dođu na Kevser
Oh Muallim!

On dobro zna šta znači glad
I zna za boli jadnih
U dom svoj prima siročad
Jer i on sam bješe poput njih
On volio je ummet
Baš ko mati svoj evlad
I za nas ljude griješne
Molit' on je bio rad.

Ref:
On bi Muhammed, salla llahu alejhi ve sellem
Muhammed, Božije milosti hlad
Resul Muhammed, salla llahu alejhi ve sellem
Muhammed, Božije milosti hlad
Daija smion i blag.


Grošić Emin







                    Šebi arus


Ah, večeras ruh nevjesta
Dom zemljani prahu daje
U duvaku boje snijega
Seli Dragom u odaje.

Gle perde su uklonjene
Melekut se ukazuje
Svati došli po nevjestu
Milom Proscu da putuje.

Nuto ruha neviđena
Ajet voćka iz Dženneta
Od ezela napajana
Sa džennnetskih havd tekneta.


Nur telbijom semu čine
Sve zvijezde u tavafu
U uštapu sjajna  luna
Aškom gori u dolafu.

  
Emin Grošić, Bužim



MUNADŽAT


Evo mene, ja ilahi
U kajanju na tle padam
Tebe zovem u jecaju
Milosti se Tvojoj nadam.

Na kapiji Tvojoj stojim
Sa čemerom u prsima
Teško mi je ovo breme
Što ga nosim na plećima.

Od svih r'ječi i uzdaha
Samo jedno tiho zborim
Gospodaru vasione
Oprosti mi, ja Te molim.


Allah, Allah, tiho zovem
Gr'jeha svojih ja se stidim
Kud' god gr'ješan da pogledam
Zraku Tvoga nura vidim.



Merjemina tuga


U samoći časnog  hrama
Kojem' čista (vjerna) srca streme
Sobica je  skromna, tiha
Djevojke čedne Merjeme.

I noću dok mjesec mladi
Masline i smokve zlati
Kroz jecaje Boga moli
Merjem, Isaova mati.

Da sam Bog d'o preselila
U zaborav vječni pala
Ne bih za laž i klevetu
I sudbinu bolnu znala.

Da sam barem davno dušu pustila
U tminama zaborava nestala
Ne bih nikad ovog jada kušala
Šta je tuga , ne bih nikad saznala


Vesela i sretna budi Merjema
Jer i ovaj oblak tuge proći će
Jednog dana svjetlo tvoje  istine
Na vidjelo kao sunce doći će.
  


PALME MEDINSKE


Da sam bogdo bobak slasni
Iz taifskog perivoja
Da me Addas pun imana
Donese pred usta tvoja.

Dlan dječiji rumen da sam
Da usnuli grad probudim
Od def silno da udarim
Brižan Jesrib razveselim.

Ah, bar sjena da sam bio
Krošnja stabla medinskoga
Da se jadan bar nagledam
Tog lica (nura) pejgamberskoga

Ne bi sreće da hizmetim
Na 'vom sv'jetu svog Mustafu
Ah, što ne bih sve činio
Da ga sretnem u džennetu.

Iz sveg glasa salavate
Ja resule tebi šaljem
Za Allaha i za tebe
Oca, majku, sebe dajem.







Vrelo Pejgamberovo
Der džennetski haznadari.
Odškrinite malko dvjeri.
Da pogledam mrven s praga.
Pejgambera hazretleri.
Ah, da vidim jednom barem.
Svog devletliju muhterem.

Der Ridvane hizmećaru.
Proturi mi pregršt havda.
'Vaj da žeđa načas prođe.
Za džennetskom baščom ravda.
Ah izgorjeh hud od aška.
Malo mi je havda čaška.

Davor moja gr'ješna dušo.
Što to vazda vehneš, patiš.
Da se vrelu svih ljubavi.
Napaćena, žedna vratiš.
Ah, zaludu i merdžani .
Dušini su to zindani.


 Bejtullah

Potražit ću smiraj u zemlji Bejtullaha.
U šutnji dugih, žednih karavana.
Zaodjenut velom od pustinjskog praha.
U harem-šerifu piti glas Kur'ana.

Dušu mi prekri crnog grijeha gar.
Crnji od kamena svetog u budžaku
Ispucale usne šapću istigfar
U tavafa moru, na svakom koraku.

Bezgriješan dođoh u bijele pelene.
Oprošten od grijeha u mehke ihrame
Salavatom džan mi osvijetli sjene.
Svakom zrncu pijeska nazivlje selame.

Gospodaru, kako moje srce žudi
Da pred Ka'bom, čelom sveto tlo cjelivam.
Ezanom miriše dah zore što rudi.
Dok na zemzem česmi, lice si umivam.


Emin Grošić, Bužim



 Džanum, ja Resulallah

Ja sam hasta bez dermana.
Bez iladža u insana.
Moje srce k'o naj jeca.
Dert od Zemlje do Mjeseca.

Zavoljeh te, ne vidjeh te.
Žudim, čeznem, da snijem te.
Da u snima ispod Tuba.
Kraj Kevsera ugledam te.

Kad bi mogla moja džane.
Nad Medinom da zastane.
Da udahne dah mošusni.
Za Resulom u saf stane.

Plakao bih, ljubio te.
U skutove Muhammede.
Tvoja sjena rad sam biti.
Dvoreći te, o Ahmede.



 SELAM
 
Prijatelju ja te čekam
Nektar duše da ti predam
Na zemljicu evo sjedam
Čista srca nudim selam

Tvoga mala ja ne trebam
Dok u lice tvoje gledam
Čeznem čuti lijep kelam
Sa usana tvojih selam

Bukagije ljutnje trgam
U mržnju se svezat ne dam
Dosegnut ćeš časni mekam
Kad svom bratu kažeš selam

U svom srcu nađi selam
Vasionom širi selam
Milom dostu kaži selam
We alejkumu selam



 Mladim muslimanima

Iz gnijezda satkanih
Dunjalučkoj pustinji
Kur'anom povedeni
Poletjeli bulbuli.

Neka suze presahnu
I damari zastanu
Kad se tužni rastanu
U džamijskom haremu.

Nemoj brate žaliti
Ja sad moram krenuti
Džahilijjet rušiti
Baklju dina nositi

O mu'minski safovi
Stojte čvrsto zbijeni
K'o kameni bedemi
Na islama hridini

Allahovog užeta
Svi se čvrsto držite
Islamskome ummetu
Pravi put ukažite.

Zasvijetlit' će kandilji
Zapuhat će lahori
Mirisat' će behari
U zelenoj mahali.

Ko stotinr zvjezdica
Oko mladog mjeseca
Na nebu od baršuna
Luče našeg ummeta.


Emin Grošić



Kuds

Gdje su milioni vjernih
Zar ne čuju plač jetima
Palestinskih, bosih,  žednih
Gladnih, smrzlih, u getima.

Edhemovog  sina staze
Što zikir su šaputale
Po Libanu brdovitom
Grimiz kaplje pokapale.

I iz kama suze teku
U crvenom od krvi blatu
Tkivo mehko naše sijeku
Ummet gine u šapatu.

Pa zar može nijemo biti
Kamenje kod časnog hrama
Kad čudne za Srebrenicu
Grad tišine, bola, srama.

Moj ummete bolan zoveš
Mehdiju iz Horosana
Al' džaba kad 'mjesto krvi
Zift  je crni u žilama.



Emin Grošić








Bajram evlija


Bajram mubarek, Božiji slugo
Ibrahime, neimare Ka'be
I tebi sine poslušnome
Što kurban bude Svemoćnome.

Mubarek olsun, Ebul Kasime
Jedini sine dvaju kurbana
Sjeti se i nas ummeta gr'ješnog
Na sedždi ispred Aršur- Rahmana.

I vama divne džennetske ruže
Što Allah ubra za Džennet svoj
Iz đulistana zemlje šehida
Bajram mubarek, idun seida.

Tekbiri tešrik, bajram namaza
Od Bejtullaha do Arša plove
I kaplja krvi makbul kurbana
U smrtnom času Svevišnjeg zove.


Emin Grošić, Bužim


 MAJKA ŠEHIDA

Na minderu kraj pendžera, stara majka sjedi
I drhtavom rukom vrele suze briše
U mislima dragui lik joj blijedi,
Dijete moje, zar te nema više?

Brišući suze sa uvehla lica
O maramu donešenu s Ćabe
Podignu se s mindera starica
Na serdžadu pred Allaha pade
S neba pade i zgasnu zvjezdica.

U džennetu među šehidima
Našla majka svoga milog sina
Tadž na glavi, amber na grudima
Oko njega sve vječna milina.
Misk i amber razasut po tlima.

Hodi majko u zijaret meni
Govoraše sinak majci sretnoj
Društvo su mu sve robovi vjerni
Čestitaju majci toj šehidskoj
Ispod Arša glas se začu smjerni.

O DUŠO SMIRENA!
VRATI SE GOSPODARU SVOME ZADOVOLJNA.
PA UĐI MEĐU ROBOVE MOJE
I UĐI U DŽENNET MOJ.

Emin Grošić, Bužim



 DRAGULJ SRCA


Hej čovječe za ahiret spremaj se
Ovaj svijet, nevjeran je, čuvaj se

Dunjaluk je ružna slika ubice            
Divno velo krije lice starice.
        
Dlanovima za nebo se prihvati
Čisto srce kada dovu uputi.    

Allah, Allah hajj.. (pauza)

Da je Medžnun   za Allahom patio
U svom srcu pravi ašk bi vidio.          



  Kaplja istine
Kaplju istine                                                
Popih na iskap,
U vrču Hakka,
Osta cio slap


Ja gora jesam
Sinaj se zovem,
Br'jegove stresam,
Rabba gled'o sam


Pejgamber Musa
Obuću skinu,
Bosonog pređe
Tuva dolinu ,

K'o gora Sinaj,
Praška postani.
Kog'(a) ljubav vodi,
Bos će da hodi.


 BAJRAMSKI MIRIS

Kad bajramski salavati
Niz mahalu zažubore
I mu'minska srca čedna
Selam, selam progovore.

Gledam hrle u džamiju
Bajram namaz da klanjaju
Pred džamijom šećer halvu
Za svoj evlad uzimaju.

Samo moga babe nema
Već bajrama mnogo minu
'Zalud čekam da će don'jet
Bajramluke svome sinu.


Bajram svanu rano moja
Pun mirisa, divnih boja
Ali ništa ne mirisa
Kao babo ruka tvoja.


   SAN

Stara majka pod šamijom
Sabah klanjala
Na serdžadi kraj pendžera
Boga molila.

Moj Allahu, šućur Tebi
Što sam saznala
Hal svog sina, Tvog šehida
Što sam usnila.

Ramazan sam, o Allahu
Ja zapostila
U suzama dove učeć
Iftar pravila.

Na sofru sam jedan više
Sahan stavljala
Sve uzdahom put gledala
Sina čekala.

Al jutros sam, Tebi hvala
Sanak usnila
Svoga sina, modru pticu
U snu vidjela.

U Džennetu pokraj Tuba
Ispod čadora
Gdje no piju svi šehidi
Vodu s Kevsera.

Tamo gdje su rane bile
Sjaje rubini
Mire miskom i amberom
Kano cvjetovi.


 Ja ilahi

Žudim da testiju, njedrenu napunim
Jer otkad obolih, iladža tražim
Bar zehru ljubavi, daj mi ilahi
Tu žeđu sinajsku, ko Musa da utažim.

Evo me Mevlana, siroti ihtijar
Rahmeta daruj mi, srce da ne gori

Šapućem šehadet, ko kandilj treperim
Plačem što kamen, nisam da sejrim
Leptirica čedna, pa neka gorim
Kad spane perda, u prah se pretvorim

Rf.
Gle mene ilahi, na pragu stojim
Halkom o zvekir, hoću da udarim
Nemoj me otjerat, ja milost prosim
Kad u hafi zikru, istigfar prozborim
Rf.

 Gle mene ilahi, na pragu stojim
Halkom o zvekir, hoću da udarim
Nemoj me otjerat, ja milost prosim
Kad u hafi zikru, istigfar prozborim

Evo me Mevlana, siroti ihtijar
Rahmeta daruj mi, srce da ne gori


Emin Grošić


 Šehidi

Na hiljade bašluka je
U 'vu Bosnu pobodeno
I rijekom krvi vaše
Vatan-polje zaliveno.

Duše vaše slobodne su
Kao jata modrih ptica
Sunce, mjesec, zavide vam
Na ljepoti vaših lica.

U džennetskim avlijama
I bisernim šatorima
Čiste sluge hizmet čine
Svim bosanskim šehidima

Nismo vas zaboravili
Ruže našeg đulistana
Još se Bosnom miris širi
Šehidskih mezaristana.


 Tevba

Evo hitim da popijem
Mednu rosu s Tvojih lapi
Sto pustinja natopiće
Tvog rahmeta pola kapi.

Tebi srce gr'ješno nosim
Na dlanima pokajanja
U cik zore pokajničke
Na prag Tvoga opraštanja.

Vidi ovog nevoljnika
Što na pragu Tvome moli
Daj mu zehru Svog rahmeta
Da prestanu srca boli.


Oprosti mi ja Mevlana
Ugljen srca Ti pozlati
Među duše odabranih
I mog ruha, Bože, vrati.


 Dušino šerbe
Slatko mi je ovo šerbe
Što ga moja duša pije
Ko ga jednom begeniše
Za drugoga pića nije.

Blago srca mu'minova
Da vidješe haramije
Handžarom bi otvorili
Grudi ovog ašiklije.

Šta nam mogu svi dušmani
Džennnet nam je u grudima
I tamnica mesdžid posta
A smrt sohbet s šehidima.


La ilahe illallahu
Vasionom odjekuje
Sem šapata ašikova
Viš' se ništa i ne čuje.




Moj dragi efendija

Još je jednom ocvala
U bašči šeftelija
Pod njom sam i zamišljen
Moj stari efendija.

Rukom stablo miluje
Uspomene priziva
Sluša pčela zujanje
K'o mektebskih sabija.

Gleda džemat nišanski
Poredan u safove
Smiren čeka edžela
Zemlji da ga pozove.


Nek' te Allah nagradi
Moj dragi efendija
Što me dinu nauči
Što mi pute obasja.


HAZRETI FATIMA

Golubica ti si mila
Iz gnijezda Resulova
Sultanija sviju žena
Fatima Muhammedova.
Fatma kćerka (zehra) Ahmedova

Baš k'o sunce što izmami
Cv'jetak b'jeli u proljeće
Na 'vom sv'jetu ti si bila
Pejgamberu sunce sreće.

Rukama si svoga babu
Od dušmana zaklanjala
I njegove bolne rane
Na Uhudu previjala.


Od svih zv'jezda što trepere
Na kupoli zemnog krova
Najsvjetlijim nurom gori
Fatma kćerka (zehra)Ahmedova.

























































O meni